Da li nekada preležimo dečije durenje ili ga samo potisnemo?
Ne mogu da verujem da i sa 24 godine još uvek mogu da pobesnim zbog društvene igre. Da li je to normalno stanje ili sam samo ja još uvek nezrela? Koliko god da sam svesna da je sve to "samo igra", vrlo me često baš ta "samo igra" izbaci iz takta.
Konkretno, govorim o društvenoj igri CATAN. Ako je nisi nikada igrao/la, prosto moraš! Samo ću ti to reći. Ova igra je za sve uzraste i nikada ne dosadi. Polja se uvek iznova mešaju i nameštaju, tako da nikada nije isti raspored i to je čini svaki put zanimljivijom.
No, ne želim sada da opisujem društvenu igru, već svoje stanje uma hahaha.
Ja u toj igri umem da budem toliko nepodnošljiva i da toliko teram inat, da postanem nemoguća. Ukoliko neko ne postupi kako sam ja zamislila, on me je smrtno uvredio hahaha. I ja stvarno osetim tu izdaju. Na kraju se naravno svi smejemo tome, pa čak nam nije ni zanimljivo ukoliko ne dodje do neke prepirke. Ali, kada malo bolje razmislim, fascinantno mi je to da (koliko god nisam karakterno borben tip osobe) igra od mene pravi razmaženo derište kada nešto nije "po mom".
Kako se ti osećaš kada gubiš, a kako kada pobediš u društvenoj igri?
P.S. Reci mi da nisam jedina. :)
Molim Vas da tekstove i fotografije sa bloga ne preuzimate bez prethodne konsultacije sa mnom, jer na taj način kršite autorska prava.
Коментари
Постави коментар