Na pinterest-u sam naletela na fotografiju na kojoj je pisalo "Stvari koje treba zapamtiti", a one glase:
Koliko puta u toku dana zaboravite ove stavke?
Iskreno, za prvu, drugu i petu stavku lično mogu da kažem da ih sam vremenom usvojila. Ali ova treća i četvrta me malo tište.
Kako i sam naziv bloga kaže, ja sam debela devojka. Iza mene (a verovatno i ispred) je nebrojano puno neuspelih pokušaja - ja to umem često da kažem. Nikada "pokušaja", već uvek NEUSPELIH. Očigledno je da zaista imam problem sa prihvatanjem svojih malih koraka kao nečega dobrog a to je, naravno, zato što oni nisu doveli do drastičnog pada brojke na vagi, koji bih ja doživela kao pobedu. Nikada nisam to sagledavala kao nešto pozitivno, nešto što me čini onim što jesam, nešto što me jača, već kao sramotu i slabost. Da, hrana je moj porok. Možda nekome to smešno zvuči, ali hrana je moja loša navika koje se nije baš tako jednostavno otarasiti. A ovi moji "mali koraci" nisu neuspeli, oni su hrabrost i volja da se svom poroku suprotsavim. Mnogo je teže skupiti volju da kreneš ponovo u borbu s vetrenjačama, kada si je milion puta izgubio. Moja prijteljica mi je rekla "Mene niko nikada neće ubediti u to da ti nećeš smršati i biti srećna sobom, kad god to bilo. Ja verujem u tebe!". (Ja još uvek ne verujem, ali si na putu da me uveriš! Volim te!)
"Hrabro je potražiti pomoć." važi za treća lica - u prevodu da drugi traže pomoć, ali ne i ja. Za mene je hrabro nositi se sa problemom samo onako kako ja znam (i ako je moguće da niko ne bude upućen u to). I u mom slučaju je to izvodljivo - sve do tačke pucanja, odnosno dok ne otrčim toj istoj prijateljici u najjači zagrljaj.
Kako si ti danas?
Molim Vas da tekstove i fotografije sa bloga ne preuzimate bez prethodne konsultacije sa mnom, jer na taj način kršite autorska prava.
Коментари
Постави коментар