Пређи на главни садржај

Otvori prozor

Da li ti se desilo nekada da se toliko čvrsto učauriš u nekim svojim uverenjima?

Toliko stvarno, da istinski sebe ubediš u neku totalnu budalaštinu.
Da to utiče razarajuće na tebe, ali da ti ne radiš ništa povodom toga jer - eto, to tako mora...
Meni jeste. 
Prvo su mi moje misli povremeno šaputale, a onda već počinjale i da otvoreno ćaskaju, diskutuju... 
Dok, naposletku, nisu počele da urlaju na moje uši. Urlaju, tako snažno, ne odustajući dok me ne ubede.
Da me ubede da sam nešto što nisam.
Da me ubede da nema izlaza.
Da treba da se pomirim sa "svojom sudbinom".
Da je sav trud uzaludan, jer ću se ponovo vratiti na početnu tačku suštinski nepromenjena.
Da NEMAM RAZLOG da verujem u sebe i svoje snove.
Vreme je prolazilo... 
Ja sam ćutala, a uverenja vrištala iz petnih žila.
Pokušavala sam sebe da zavaram, da sebe oraspoložim, da kažem sebi "Šta ti fali?"...
Zdrava si, prava, porodica je dobro, imaš prijatelje i momka koji te vole...
Zašto nikada nisi srećna "do kraja"? 
Zašto nikada ne možeš da budeš opuštena i uživaš do kraja?
Zato što mi, nažalost, nije bilo dovoljno to što imam divne ljude oko sebe koji me vole.
Volim i ja njih. Ali ima jedna stvar koju oni vole, a ja je ne volim.
Samo jedna sitnica...
Oni vole MENE, a ja ne volim SEBE. 
Okej, to bi trebalo da bude jednostavno. Ako su svi oni uspeli da me zavole, znači da to i nije tako teško, zar ne?
(Mislim da smo se svi blago osmehnuli na ovo.)
Ja sam tako lepo ušuškala negativna uverenja i navukla sve moguće roletne, da se slučajno neki zrak nade ne promoli kroz prozor. Ali vremenom, usled svih vremenskih nepogoda roletne su počele da pucaju...
Kažu da svako od nas ima neku svoju "tačku pucanja".
Mislim da sam ja svoju dotakla i bila je to poprilična eksplozija...
Isto tako mislim da ne moraš da testiraš sebe i da čekaš da aktiviraš svoju... 
Budi malo mudrija, pa povremeno bar odškrini prozor svog uma. 
Bori se svakog dana protiv takvih misli jer one su uporne i ne odustaju tako lako.
Pa nemoj ni ti. Ne odustaj od sebe.
Ne dozvoli da iko poljulja činjenicu da ti to možeš. 
I zaista, možeš.
Možda ne ovog trena, ovog meseca ili godine ali i ti i ja znamo da je moguće. 






Molim Vas da tekstove i fotografije sa bloga ne preuzimate bez prethodne konsultacije sa mnom, jer na taj način kršite autorska prava.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Odgovori na vaša pitanja

Zdravo, ja sam debela devojka. :) Dobrodošli na moj blog! Dva meseca sam na programu "Izazovi sebe" Tijane Medan.  Moj rezultat je -10kg. Na instagramu (@thereare.nolimits) ste mi postavljali pitanja, pa sam želela da vam odgovorim i u vidu teksta (pošto određeni broj vas preferira ovu formu obraćanja). 1. Pitanje: Kako si počela? Odgovor: Pretpostavljam da se pitanje odnosi na to kako sam počela sa ovim programom.  Počela sam veoma jednostavno - prijavom na mejl. Odabrala sam 3 meseca, uplatila i dobila pristup sajtu! :)  2. Pitanje: Zašto si se baš odlučila za program "Izazovi sebe" ? Odgovor: Tijanin profil pratim od 2019. Koliko se sećam drugarica mi je poslala profil, gde sam ja ostala šokirana njenim uspehom. Toliko sam bila fascinirana da sam napisala i post o njoj koji je još uvek na blogu (Motivacija ili disciplina) . Videla sam na hiljade fotografija ljudi pre i posle i raznih profila, ali nekako je ona tako doprla do mene i toliko sam se poistovetila 

Zašto smo zavisni od tuđeg mišljenja?

Koliko puta vam se dogodilo da ne uradite nešto što jarko želite samo zato što ne znate šta će drugi na to reći ?  Moj odgovor je nebrojano puno. Koliko puta ste izbegli da odete na neki događaj jer nemate šta da obučete ? Zapravo imate pet različitih kombinacija koje ste nekada davno nosili i onda je sramota da se neka od njih ponovo obuče... Čemu opterećivanje? Shvatila sam da su mi postajala bitnija mišljenja nebitnih ljudi. Znamo da nas mama, tata, bata, seka, prijatelj, partner vole takve kakvi smo, pa to što nam oni kažu nema toliku težinu.  Taktički potpuno pogrešno!  Nisam želela da idem na predavanja nenašminkana zato što volim šminkanje i uživam u tom svom hobiju. Ali bilo je dana kada sam želela. Bilo je dana kada nisam imala volje i snage da se sredim i da "budem lepa" . Tim danima, umesto laganog ispijanja kafe, jurila sam ka ogledalu "da se uljudim". Uskraćivala sam sebi neko malo zadovoljstvo da nebitni ljudi ne bi videli moje t

Stvari koje treba zapamtiti

Na pinterest-u sam naletela na fotografiju na kojoj je pisalo "Stvari koje treba zapamtiti" , a one glase: 1. Ne moraš da budeš savršen. 2. Imati loš dan je sasvim u redu. 3. Mali koraci su takođe napredak. 4. Hrabro je potražiti pomoć. 5. Ljudi te vole i cene. Koliko puta u toku dana zaboravite ove stavke?  Iskreno, za prvu, drugu i petu stavku lično mogu da kažem da ih sam vremenom usvojila. Ali ova treća i četvrta me malo tište. Kako i sam naziv bloga kaže, ja sam debela devojka. Iza mene (a verovatno i ispred) je nebrojano puno neuspelih pokušaja - ja to umem često da kažem. Nikada "pokušaja" , već uvek NEUSPELIH. Očigledno je da zaista imam problem sa prihvatanjem svojih malih koraka kao nečega dobrog a to je, naravno, zato što oni nisu doveli do drastičnog pada brojke na vagi, koji bih ja doživela kao pobedu. Nikada nisam to sagledavala kao nešto pozitivno, nešto što me čini onim što jesam, nešto što me jača, već kao sramotu i slabost . Da, hrana je moj porok