Пређи на главни садржај

Strah od promene


Pre par godina sam naletela na citat "If you don't risk anything, you risk more!". Pomislila sam kako je ovo divno rečeno i istinito - ukoliko ne rizikujem ovo što sada imam, ujedno rizikujem da ne dobijem nešto bolje. Poželela sam da ovo postane moj životni moto. Ne bih volela da postanem osoba koja je "ušuškana" i koja se plaši promena. 

Ali u praksi to nije išlo baš tako glatko. Često bih uhvatila sebe kako izbegavam situacije koje mi nisu predvidljive. Konkretno, najskorija i najveća promena koja mi se dogodila je prelazak iz stana u studentski dom. To je bila moja želja, ali sam se plašila da se usudim da je realizujem. Duboko u sebi sam znala da će sve proći u redu, toliko studenata je to preživelo - preživeću i ja, ali je strah od  promene bio jači. Desetak dana pred useljenje me je obuzela neprijatnost i tuga. Taj događaj je za mene bio smak sveta, koliko god to sada apsurdno zvučalo. Želela sam da budem sama, da se isplačem, svi su mi bili krivi i odgurivala sam ih od sebe. 

Ovo je "radna verzija" teksta koji sam počela da kuckam 13.12.2019. i nisam nikada završila, niti objavila.
Nastavak priče bi glasio kako sam previše izdramila oko svog useljenja u studentski dom, a da je na kraju prošlo sve sasvim okej.
Danas, skoro godinu dana kasnije, kada čitam smejem se sama sebi iz ugla nekog trećeg lica, ali me opet prođe jeza kada pomislim kako sam stresno sve to proživela. Tada, to za mene nije bila mala stvar. Da, bio je mali korak za čovečanstvo, ali veliki za mene. Za mene, koja je iz toplog  i sigurnog naručja svoje starije sestre bačena u nešto sasvim novo. I da, ovo bi zvučalo dirljivo i tragično da nemam 24 godine hahaha.

Svakako, godina u domu se na kraju pretvorila u 4 meseca boravka tamo (do marta i vanrednog stanja) i 8 meseci života na dve lokacije (veći deo vemena sam provodila u svom rodnom gradu, a kada bih imala neke obaveze oko fakulteta dolazila bih za Beograd).
I za to kratko vreme sam promenila neke svoje navike i naučila da se ne vrti sve(t) oko mene. 
Postala sam tolerantnija, shvatila da je moguće da živiš sasvim okej i normalno sa osobama koje tada prvi put srećeš i da nekada i nije tako loše izaći iz zone komfora i pokušati nešto novo i drugačije. 
"If you don't risk anything, you risk more!



Molim Vas da tekstove i fotografije sa bloga ne preuzimate bez prethodne konsultacije sa mnom, jer na taj način kršite autorska prava.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Odgovori na vaša pitanja

Zdravo, ja sam debela devojka. :) Dobrodošli na moj blog! Dva meseca sam na programu "Izazovi sebe" Tijane Medan.  Moj rezultat je -10kg. Na instagramu (@thereare.nolimits) ste mi postavljali pitanja, pa sam želela da vam odgovorim i u vidu teksta (pošto određeni broj vas preferira ovu formu obraćanja). 1. Pitanje: Kako si počela? Odgovor: Pretpostavljam da se pitanje odnosi na to kako sam počela sa ovim programom.  Počela sam veoma jednostavno - prijavom na mejl. Odabrala sam 3 meseca, uplatila i dobila pristup sajtu! :)  2. Pitanje: Zašto si se baš odlučila za program "Izazovi sebe" ? Odgovor: Tijanin profil pratim od 2019. Koliko se sećam drugarica mi je poslala profil, gde sam ja ostala šokirana njenim uspehom. Toliko sam bila fascinirana da sam napisala i post o njoj koji je još uvek na blogu (Motivacija ili disciplina) . Videla sam na hiljade fotografija ljudi pre i posle i raznih profila, ali nekako je ona tako doprla do mene i toliko sam se poistovetila 

Zašto smo zavisni od tuđeg mišljenja?

Koliko puta vam se dogodilo da ne uradite nešto što jarko želite samo zato što ne znate šta će drugi na to reći ?  Moj odgovor je nebrojano puno. Koliko puta ste izbegli da odete na neki događaj jer nemate šta da obučete ? Zapravo imate pet različitih kombinacija koje ste nekada davno nosili i onda je sramota da se neka od njih ponovo obuče... Čemu opterećivanje? Shvatila sam da su mi postajala bitnija mišljenja nebitnih ljudi. Znamo da nas mama, tata, bata, seka, prijatelj, partner vole takve kakvi smo, pa to što nam oni kažu nema toliku težinu.  Taktički potpuno pogrešno!  Nisam želela da idem na predavanja nenašminkana zato što volim šminkanje i uživam u tom svom hobiju. Ali bilo je dana kada sam želela. Bilo je dana kada nisam imala volje i snage da se sredim i da "budem lepa" . Tim danima, umesto laganog ispijanja kafe, jurila sam ka ogledalu "da se uljudim". Uskraćivala sam sebi neko malo zadovoljstvo da nebitni ljudi ne bi videli moje t

Stvari koje treba zapamtiti

Na pinterest-u sam naletela na fotografiju na kojoj je pisalo "Stvari koje treba zapamtiti" , a one glase: 1. Ne moraš da budeš savršen. 2. Imati loš dan je sasvim u redu. 3. Mali koraci su takođe napredak. 4. Hrabro je potražiti pomoć. 5. Ljudi te vole i cene. Koliko puta u toku dana zaboravite ove stavke?  Iskreno, za prvu, drugu i petu stavku lično mogu da kažem da ih sam vremenom usvojila. Ali ova treća i četvrta me malo tište. Kako i sam naziv bloga kaže, ja sam debela devojka. Iza mene (a verovatno i ispred) je nebrojano puno neuspelih pokušaja - ja to umem često da kažem. Nikada "pokušaja" , već uvek NEUSPELIH. Očigledno je da zaista imam problem sa prihvatanjem svojih malih koraka kao nečega dobrog a to je, naravno, zato što oni nisu doveli do drastičnog pada brojke na vagi, koji bih ja doživela kao pobedu. Nikada nisam to sagledavala kao nešto pozitivno, nešto što me čini onim što jesam, nešto što me jača, već kao sramotu i slabost . Da, hrana je moj porok