Пређи на главни садржај

Постови

Otvori prozor

Da li ti se desilo nekada da se toliko čvrsto učauriš u nekim svojim uverenjima? Toliko stvarno, da istinski sebe ubediš u neku totalnu budalaštinu. Da to utiče razarajuće na tebe, ali da ti ne radiš ništa povodom toga jer - eto, to tako mora... Meni jeste.  Prvo su mi moje misli povremeno šaputale, a onda već počinjale i da otvoreno ćaskaju, diskutuju...  Dok, naposletku, nisu počele da urlaju na moje uši. Urlaju, tako snažno, ne odustajući dok me ne ubede. Da me ubede da sam nešto što nisam. Da me ubede da nema izlaza. Da treba da se pomirim sa "svojom sudbinom". Da je sav trud uzaludan, jer ću se ponovo vratiti na početnu tačku suštinski nepromenjena. Da NEMAM RAZLOG da verujem u sebe i svoje snove. Vreme je prolazilo...  Ja sam ćutala, a uverenja vrištala iz petnih žila. Pokušavala sam sebe da zavaram, da sebe oraspoložim, da kažem sebi "Šta ti fali?"... Zdrava si, prava, porodica je dobro, imaš prijatelje i momka koji te vole... Zašto nikada nisi srećna "d
Недавни постови

Kako okrenuti novi list?

Svi očekuju neki magičan odgovor na ovo pitanje. Kako si smršala? Kako si znala da je to to? Kako si presekla u svojoj glavi? - Smršala sam tako što sam se edukovala po prvi put u životu zašto nešto radim. - Smršala sam (i još dosta ću) samo zato što mi je motiv zdrava glava i zdravo telo, a ne da se uvučem u haljinu nekoliko broja manju (a zamisli - došao je i taj trenutak!). - Nisam znala da je "TO TO" i još uvek ne mogu da znam, jer mi je cilj da se nikada u životu ne vratim starim navikama. Ukoliko budem poklekla, to će značiti da nisam u potpunosti uspela. - Nisam "presekla", samo samo pokušala ponovo kao i hiljadupetstosedamdesetčetiri puta do sada. Zamisli koliko je samo padova bilo iza mene...  Zato, nemam magičan recept kako smršati. Svako je individua i ne znači da će pristup koji meni odgovara prijati i tebi...  1. RAD NA SEBI Ono što je imperativ je rad na sebi, u svakom smislu te reči. Moraš se posvetiti sebi i ozbiljno pristupiti problemu. Nemoj da se

Odgovori na vaša pitanja

Zdravo, ja sam debela devojka. :) Dobrodošli na moj blog! Dva meseca sam na programu "Izazovi sebe" Tijane Medan.  Moj rezultat je -10kg. Na instagramu (@thereare.nolimits) ste mi postavljali pitanja, pa sam želela da vam odgovorim i u vidu teksta (pošto određeni broj vas preferira ovu formu obraćanja). 1. Pitanje: Kako si počela? Odgovor: Pretpostavljam da se pitanje odnosi na to kako sam počela sa ovim programom.  Počela sam veoma jednostavno - prijavom na mejl. Odabrala sam 3 meseca, uplatila i dobila pristup sajtu! :)  2. Pitanje: Zašto si se baš odlučila za program "Izazovi sebe" ? Odgovor: Tijanin profil pratim od 2019. Koliko se sećam drugarica mi je poslala profil, gde sam ja ostala šokirana njenim uspehom. Toliko sam bila fascinirana da sam napisala i post o njoj koji je još uvek na blogu (Motivacija ili disciplina) . Videla sam na hiljade fotografija ljudi pre i posle i raznih profila, ali nekako je ona tako doprla do mene i toliko sam se poistovetila 

Stvari koje treba zapamtiti

Na pinterest-u sam naletela na fotografiju na kojoj je pisalo "Stvari koje treba zapamtiti" , a one glase: 1. Ne moraš da budeš savršen. 2. Imati loš dan je sasvim u redu. 3. Mali koraci su takođe napredak. 4. Hrabro je potražiti pomoć. 5. Ljudi te vole i cene. Koliko puta u toku dana zaboravite ove stavke?  Iskreno, za prvu, drugu i petu stavku lično mogu da kažem da ih sam vremenom usvojila. Ali ova treća i četvrta me malo tište. Kako i sam naziv bloga kaže, ja sam debela devojka. Iza mene (a verovatno i ispred) je nebrojano puno neuspelih pokušaja - ja to umem često da kažem. Nikada "pokušaja" , već uvek NEUSPELIH. Očigledno je da zaista imam problem sa prihvatanjem svojih malih koraka kao nečega dobrog a to je, naravno, zato što oni nisu doveli do drastičnog pada brojke na vagi, koji bih ja doživela kao pobedu. Nikada nisam to sagledavala kao nešto pozitivno, nešto što me čini onim što jesam, nešto što me jača, već kao sramotu i slabost . Da, hrana je moj porok

Čoveče, ne ljuti se!

Da li nekada preležimo dečije durenje ili ga samo potisnemo? Ne mogu da verujem da i sa 24 godine još uvek mogu da pobesnim zbog društvene igre. Da li je to normalno stanje ili sam samo ja još uvek nezrela? Koliko god da sam svesna da je sve to " samo igra ", vrlo me često baš ta " samo igra " izbaci iz takta.  Konkretno, govorim o društvenoj igri CATAN. Ako je nisi nikada igrao/la, prosto moraš! Samo ću ti to reći. Ova igra je za sve uzraste i nikada ne dosadi. Polja se uvek iznova mešaju i nameštaju, tako da nikada nije isti raspored i to je čini svaki put zanimljivijom. No, ne želim sada da opisujem društvenu igru, već svoje stanje uma hahaha. Ja u toj igri umem da budem toliko nepodnošljiva i da toliko teram inat, da postanem nemoguća. Ukoliko neko ne postupi kako sam ja zamislila, on me je smrtno uvredio hahaha. I ja stvarno osetim tu izdaju. Na kraju se naravno svi smejemo tome, pa čak nam nije ni zanimljivo ukoliko ne dodje do neke prepirke. Ali, kada malo b